Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Forum
Welcome, Guest
Username Password: Remember me
  • Page:
  • 1

TOPIC: Pušenje Cigareta

Pušenje Cigareta 9 years, 8 months ago #1535

  • teknik
  • OFFLINE
  • Platinum Boarder
  • Posts: 535
  • Karma: 0
Cigareta- pušenje, status, zrelost, odvikavanje, ne/zrelost!

Početak i gušti!

Bilo je to negdje 50-tih godina proteklog stoljeća, kada sam imao nepunih 13 godina i pohađao nižu gimnaziju.
Generacija, u mnogo čemu zrela za situacije koje je nosio drugi svjetski rat sa sobom i sociološki nezrela za mirnodopsko vrijeme, no elementarni/genetski dio ljudske prirode išao je svojim tokom.
Neki od drugara/školaraca i školarica bili su stariji i po dvije ili tri godine, s obzirom da im ratne prilike nisu dopuštale normalno školovanje, što ih je očito dobno/genetski činilo zrelijima u odnosu na nas klince, dajući im priliku da se prema nama/klincima ponašaju kao starija braća, u smislu da nas mogu poslati po cigarete (tada su se mogle kupiti na komad) ili nam udarati čvegere po glavi.

Cigarete su bile manifest njihovog društvenog statusa, a klinci su mogli dobiti pikavce da ih "cijede" do nule, rekao bih.
Moja prva iskustva bila su katastrofalna, svaki dim me tjerao na povraćanje, a malo što se imalo povratiti jer je prehrana bila ispod svih granica.
Upornost je, međutim, bila nadnaravna, a kažiprst i srednji prst su se žutili kao nagorjeli pčelinji vosak.
Tijekom nastave, ovi rituali su se odvijali u WC-ima Škole za vrijeme odmora između nastavnih sati, a van škole na skrivenim mjestima daleko od mjesta gdje su se mogli pojaviti nastavnici jer je pušenje bilo strogo zabranjeno i kažnjivo čak do isključenja iz Škole.
Bili su to izazovi, ponajprije u skladu s onom narodnom: pokradeno voće je najslađe voće!

Kreativnost u spomenutim "krađama" išla je čak toliko daleko da su mnogi od nas znali pušiti i na ulici, tako da su goreće cigarete držali u poluzatvorenoj šaci u muštiklama s nataknutim cjevčicama provučenim kroz rukav do usta, a dim je otpuhivan naniže i u stranu.
S obzirom na opisane okolnosti, očito je da cigareta nije bila samo statusni manifest unutar zajednice koja je bila u sazrijevanju, već je nudila i, za to vrijeme, mogućnosti jeftinog dokazivanja poput krađe voća, što i nije bila baš rijetka pojava, a posebni gušti su bili kada bi nas vlasnici otkrili jureći nas po voćnjacima.
Sazrijevanje je općenito išlo svojim tokom, no uz već formiranu lošu naviku/pušenje, ovoga se zadovoljstva, uz statusni efekt, nitko uglavnom nije htio odreći, čak niti oni koji su se profesionalno posvetili sportu.
Pušenje nas je pratilo kroz srednje obrazovanje, studije, radni odnos, sport i druge društvene i ostale manifestacije jer je bio opći dojam da je svako zadovoljstvo uz cigaretu i dodatno potencirano, a nezadovoljstvo isto tako minimizirano, do nekog svog novog doba zrelosti.

Zrelost i odvikavanje!

U svojoj navici pušenja otišao sam u ekstremnu situaciju, pušio sam zadnjih pet godina prije našeg "razvoda" četiri kutije cigareta dnevno, pratio to pušenje s mnogo crnih kava i još crnjih žestokih pića.
U petom desetljeću života, dakle u dobi pune intelektualne i radne zrelosti, kao obiteljski čovjek s dva sina odlučio sam dovesti svoj ego pred sebe samoga, kako bih kroz mono/dijalog "demokratski" preispitao svoje ponašanje u pogledu konzumiranja spomenutih poroka, napominjući da iza mene nije bilo nikakvih društvenih, poslovnih ili nekih trećih ekscesa.
Razlog više da tako postupim stekao se u boli koja se u području grudne kosti javljala cca svakih dva mjeseca po dan/dva, da bi taj ritam učestao do mjere da sam se s tom boli počeo buditi svako jutro.
Za uzrokom nije trebalo tragati, bio je očit, no trebalo je odlučiti o njegovoj eliminaciji.

Preispitujući iskustva drugih, uz jutarnju kavu i komentare o pušenju u firmi gdje sam bio zaposlen, odlučio sam: "Ovo je zadnja cigareta koju ću staviti u svoja usta", i tako bi!"
Nisam se odrekao pušenja, svjestan njegovih pasivnih efekata u "zagađenim" prostorima", odrekao sam se cigarete.
Punih 33 godine! Kava i piće kao pratioci cigarete, po prirodi su izgubili ranije funkcije.
Imam razumijevanja za pušače, no pušenje općenito u dobi civilizacijske zrelosti/40-50 godina života, ne mogu odobriti, pri čemu civilizacijskom zrelošću tretiram ego primjeren pozitivnom ponašanju kolektiviteta u svim njegovim segmentima, pri čemu posebno naglašavajući dopušteni komoditet i opuštanje.
Zašto? U nastavku!

Ne/zrelost!

Kad sam odlučio odreći se cigareta, osim zdravstvenog aspekta, imao sam u vidu održanje vlastite riječi pred samim sobom.
Varanje samog sebe daje mi legitimitet da varam i druge. Još i više!
Kušnja osobnog samopoštovanja u koju sam ga doveo pod opisanim uvjetima evaluirala je njegove vrednote na višoj razini, dajući mi pravo na naglašenu samouvjerenost u svim uvjetima i u svakoj situaciji.
Prošao sam Golgotu!

Prvih mjesec dana ruka mi je makinalno išla na cigarete koje bi za istim stolom netko ostavio na pepeljari dok bi obavljao posao gdje mu je smetala cigareta.
Kava mi je postala besmislena jer bih ju popio jednim gutljajem, ranije sam pušio uz kavu dvije do četiri cigarete.
Žestoko piće prestao sam piti, jer je zbog regeneracije grlene sluzokože djelovalo kao solna kiselina.
To se uveliko odrazilo i na mokrenje.
Tijekom noći sanjao bih pušenje i po nekoliko puta, no snažna unutarnja cenzura uvijek bi rezultirala buđenjem, a ja bih ujutro ustajao preumoran za posao.
Pretočio sam se u "Crnu rupu", jeo sam sve što mi je došlo pod ruku, da bih nakon tri mjeseca s 80kg. težine dobio 25kg. ili ukupno 105kg.
Strašno, no nisam se niti u jednom trenutku pokolebao.

Jedne noći "pukao mi je film" i sebi sam dao NALOG: Nema više cigareta u snu!
Sljedeće noći sanjao sam da pušim lulu! Cenzura i buđenje, a potom gromoglasan smijeh.
Smijao sam se činjenici kako organizam izvan svjesnog djelovanja vlastitog "JA" nastoji kroz san zadovoljiti svoje nikotinske potrebe i pri tome me lijepo nasmijati.
Odlučio sam doskočiti mu tako što sam sebi dao NALOG 2: Nema više ni cigareta, niti lule u snu, sjetio sam se kuba i cigarilosa, pa sam i njih uključio u Nalog 2.
Sljedeće noći sanjao sam da sanjam da pušim cigaretu i to je bio kraj Golgote u opisanom drastičnom smislu.
Bilo je i kasnije pušenja u snu no znatno rjeđe, da bih zadnji san nakon dugo vremena ( možda i 15 godina) doživio kao ekstazu: Jako sam htio cigaretu, a kako je nisam imao, sjetio sam se da je od cigareta u džepu sigurno ostalo nešto duhana, uzeo sam komad novina, zamotao ga u cigaretu, zapalio i povukao dim.
Nikada mi nijedan dim nije bio tako snažan, osjetio sam blaženstvo po cijelom tijelu, i odmah potom cenzuriranu zabranu užitka.
Nesretan zbog buđenja u trenutku ekstaze i presretan što je to bio samo san, ponovno sam zaspao i nastavio s redovnim i urednim spavanjem sve do danas, bez sumnje da će tako i ostati do biološkog kraja.
Moja Golgota trajala je cca tri godine, da bih jednog dana iza ručka, kada je supruga zapalila cigaretu, poželio da i sam zapalim jednu bez straha da bih se vratio ponovnom pušenju.
Osjetio sam to kao zamka kakvu ni najvještiji lovci divljači ne znaju namjestiti, i mislim da sam upravo tada učinio potez jednak odluci da više neću staviti cigaretu u usta.
To mi je također dalo snage da kilažu s 95 kg. koja se takvom bila stabilizirala, kroz razdoblje od tri mjeseca vratim na svoj normativ od 80kg.

Zašto sam stavio u podnaslovu "Ne/zrelost"?

Čovjek je danas ovisnik o informacijama bez obzira na formu i put kojim dolazi do njih (televizija, tisak, reklame i promidžbeni plakati, radioemisije i dr.), a obim ovisnosti najbolje će osjetiti ako se svjesno ili nesvjesno nađe u situaciji gdje su mu informacije nedostupne.
Bez eventualne stručne ili naučnopopularne literature kojom bi "ubio" velike viškove vremena i sam bi se osjetio viškom.

O ovisnostima s negativnim predznakom i inkriminacijom ne bih pravio usporedbe, no činjenica je da i pušenje poprima, skoro pa u cijelom svijetu, elemente prekršajnog djela, ne samo u zatvorenim, nego i na otvorenim prostorima.
Očito je danas civilizacijska razina čovjeka dosegla razmjere u koje je čak unazad nekoliko godina bilo teško povjerovati da bi se ta njegova strast za pušenjem mogla obuzdati do, rekao bih, potpune zabrane u zatvorenim prostorima i na javnim površinama.
Razlozi su različiti, najmanje osobni, no s aspekta kolektiviteta, posebice u gospodarstvu čiji je pokretač ekstraprofit, njihova slojevitost u sinergiji ima duboki smisao, zdravstveni (manje bolovanja više rada) ekološki, protupožarni, pa i materijalni kroz koji se osobna ušteda reflektira na osobni i društveni standard (svi dobivaju) i sl.
Uz želju i namjeru da uz postojeće zabrane ustraje na pušenju, svaki takav čovjek, bez obzira na godine života, teško da će biti od okoline prihvaćen zrelim, jer uz druženje s cigaretom u uvjetima koje Društvo nameće, pušenje iz zadovoljstva prerasta u mučenje, vraćanje u djetinjstvo i skrivanje od odraslih, s tom razlikom što ga svaka zapaljena cigareta može koštati daleko više od količine što bi je ukupno popušio za cijeli mjesec a možda i više.

Nisam prorok da bih mogao ustvrditi što će se dešavati s uzgojem duhana i proizvodnjom cigareta ubuduće, s obzirom da se radi o monopoliziranoj robi koja svakoj državi dobrano puni proračun, no siguran sam da se bez preciznih kalkulacija na duge staze, KAPITAL sustav, korporacije i države ne bi odlučile na opisane poteze.
Kada je u pitanju osobni odnos prema cigareti i pušenju, teško mi je prihvatiti činjenicu da bi civilizacijski zrela osoba u novim uvjetima prihvatila tu vrstu ovisnosti, koju poznati svjetski autor literata, kroz cigaretu, definira kao predmet s čije je jedne strane vatra a s druge budala.
Moje iskustvo može biti recept za mentalno snažne osobe s jakom voljom i zdravim razumom, dakle, nije univerzalno, uz garanciju da će s manje ili više vremena odbaciti cigaretu i prestati s pušenjem.
Ostali neka se koriste iskustvima onih koji su polučili rezultate, vodeći računa o tome da budu ustrajni i da se klone prostora gdje je pušenje eventualno dopušteno, jer vizualni kontakt slabi volju.
I kada ste najsitiji, hrana za grickanje na stolu neće vam dati mira dok je netko ne skloni ili je ne pojedete, da biste neposredno nakon toga žalili što nema još, još i opet još!
I na kraju DOSTA!!!

Last Edit: 9 years, 8 months ago by teknik.
  • Page:
  • 1
Time to create page: 0.22 seconds